Učešće mladih

PRIDRUŽI SE

Sva prava na sadržaj zadržava ''M1 - Prava za mlade''

Šta znači „učestvovati’’ i koliko je učešće mladih u društvenom životu važno?

Učešće u demokratskom životu bilo koje zajednice ne svodi se samo na glasanje ili isticanje kandidature na izborima – mada su i to važni elementi učešća – kako je to uvriježeno u našem društvu. Građanska participacija i djelovanje podrazumijevaju da građani imaju prava, sredstva, prostor i priliku – a tamo gdje je to potrebno, i podršku – da učestvuju u odlukama i utječu na njih te da se uključuju u procese i aktivnosti kako bi doprinosili izgradnji boljeg društva.

Učešće, odnosno participacija (lat. participare – biti učesnik, dijeliti nešto) zasnivana se imanju prava, sredstava, prostora, prilike i podrške za učešće u aktivnostima i akcijama i utjecanje na donošenje odluka kako bi se doprinijelo izgradnji boljeg društva. Mladi bi srazmjerno svojoj brojnosti (oko 22% stanovništva BiH) trebalo da predstavljaju, ako ne najznačajniju, onda jednu od osnovnih poluga u kreiranju ukupne društvene realnosti.

Učešće mladih u društvenom životu i procesu donošenja odluka nije samo demokratska vrijednost već i političko pravo. U mnogim međunarodnim konvencijama učešće mladih spominje se kao prioritet i osnovno načelo djelovanja prema mladima. Najvažniji dokument koji govori o ovome jeste Bijela knjiga Evropske unije iz 2001. g., koja kaže da je prioritet zemlje „osigurati da mladi budu konzultirani i više uključeni u odlučivanja koja se tiču njih samih, kao i općenito života u njihovim zajednicama’’. Učešće mladih jedan je od 11 indikatora Vijeća Evrope po kojima se procjenjuje stepen razvoja državnih politika prema mladima. Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djece potvrđuje da je „učešće pravo svakog djeteta i mladog čovjeka’’, a Svjetski program djelovanja za mlade iz 2000. g. traži od donosilaca odluka da u obzir uzmu učešće mladih u kreiranju, provođenju i procjeni učinka državnih politika i akcionih planova koja se na njih odnose.17 Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija18 o promociji zapošljavanja mladih podržava zemlje članice da pripremaju državne izvještaje i državne strategije zapošljavanja mladih i uključuju omladinske organizacije i mlade ljude u taj proces. Evropska povelja o učešću mladih u životu na regionalnom i lokalnom nivou tretira aktivno učešće mladih kao posjedovanje prava, prostora i prilike, u čemu im je neophodno pružati punu podršku, jačajući njihov utjecaj na odluke, kao i njihovo angažiranje u aktivnostima koje doprinose izgradnji boljeg društva.

Podržavajući i potičući participaciju mladih, vlasti doprinose i njihovoj društvenoj integraciji, pomažući im da se suočavaju ne samo sa izazovima i pritiscima mladosti već i sa izazovima savremenog društva, u kojem često prevladavaju anonimnost i individualizam.19 Jasno je da mladi najbolje poznaju kako žive, svoj položaj i potrebe, te stoga mogu mnogo ponuditi donosiocima odluka. Uključivanje mladih u kreiranje politika i akcionih planova za poboljšanje njihovog položaja tim planovima daje više šanse za uspjeh, ali i veći legitimitet i povjerenje kod mladih ljudi. Učešćem mladi stječu kompetencije i vještine i usavršavaju se, bolje razumijevaju pitanje ljudskih prava i funkcioniranje političkog sistema. Poseban utjecaj mladi bi trebali imati u oblastima koje se direktno tiču njihovih života.

Ekonomski i socijalni uvjeti u kojima se nalaze mladi utječu na njihovu spremnost i mogućnost da učestvuju u svojoj lokalnoj zajednici. Kada su mladi nezaposleni ili žive u siromaštvu, manje je vjerovatno da će imati želju, sredstva i društvenu podršku da budu aktivni građani u lokalnom i regionalnom životu. Mladi koji su nezaposleni često su među najizoliranijim članovima društva, i stoga lokalne i regionalne vlasti primarno trebaju razvijati politike i promovirati inicijative za smanjenje nezaposlenosti među mladima.

Najčešći oblici učešća mladih u savremenim evropskim društvima jesu: volonterski rad, učešće u različitim oblicima neformalnog obrazovanja, vršnjačka edukacija, aktivizam kroz nevladine organizacije / klubove, projektne aktivnosti, škole, tradicionalni načini učešća, kao što su savjeti mladih, parlamenti, odbori, članstvo u političkim strankama, sindikatima, interesnim grupama, učestvovanje u izborima (da glasaju i da budu birani)20, ali i radnim tijelima zakonodavne i izvršne vlasti pri iniciranju i kreiranju politika koje se na njih odnose.

Zakoni u Federaciji BiH i zakoni u Republici Srpskoj koji se vežu za pitanja mladih podržavaju učešće mladih kroz formiranje tijela za mlade koja predstavljaju interese mladih i omladinskih organizacija. Zakonima o mladima, odnosno o omladinskom organiziranju u BiH, zagarantirano je organiziranje mladih u tijela koja predstavljaju mlade, krovne organizacije mladih, vijeća mladih (FBiH), odnosno omladinski savjeti (RS) na lokalnom i entitetskom nivou. Kroz ova tijela mladi mogu učestvovati u procesima donošenja odluka, kreiranju politika i strategija prema mladima te u drugim procesima koji ih se tiču. Na državnom nivou ne postoji, niti je u proceduri, zakon koji bi regulirao položaj mladih, kao i njihovo učešće u tijelima mladih. Na državnom nivou postoji tek Komisija za koordinaciju pitanja mladih u BiH pri Ministarstvu civilnih poslova BiH21, koja se sastoji od predstavnika iz vladinih i nevladinih institucija, a formirana je s primarnom intencijom da pripremi dokument Strategije prema mladima BiH. Komisija je osnovana 2006. g. a dokument Strategije do danas nije pripremljen.

Institucionalni mehanizmi koji omogućavaju sistemsko uključivanje mladih u društveni i politički život jesu:

Službenik za mlade u lokalnim samoupravama, osposobljena, namjenski obučena za rad s mladima, službena lica, kontakt-osobe u institucijama vlasti za sva pitanja koja se tiču mladih ljudi. Njihov angažman trebao bi obuhvatati irad na terenu, ne samo kao podrška aktivnostima društveno angažiranim mladim ljudima, već i rad s rizičnim grupama mladih.

Prostori za mlade (omladinski centri) koje su lokalne vlasti dužne osigurati. Ovim prostorima trebaju upravljati predstavnička tijela mladih. Prostori za mlade trebaju biti višenamjenskog karaktera: poligoni za razvoj omladinskog aktivizma, centri neformalnog obrazovanja, inkubatori omladinskih inicijativa i dr.

Predstavnička tijela mladih, vijeća mladih i omladinski savjeti na lokalnim i višim nivoima vlasti, koja su krovne organizacije udruženja mladih te legalni i legitimni predstavnici mladih u dijalogu s institucijama vlasti.

Komisije za mlade pri parlamentima / vijećima / skupštinama, u kojima punopravno učestvuju članovi predstavničkih tijela mladih.

Radna tijela institucija vlasti za izradu, praćenje implementacije i provjeru učinka strategija prema mladima, u kojima učestvuju predstavnici udruženja mladih.

Međuresorna tijela, savjeti za mlade ili komiteti, koje čine predstavnici nadležnih ministarstava za mlade i krovnih omladinskih organizacija. Njihova je uloga savjetodavna i kontrolna.
Također, općine mogu na dobrovoljnoj osnovi osnovati Savjetodavne odbore mladih (SOM), u kojima će učestvovati mladi iz omladinskih organizacija i nevladinih organizacija koje se bave pitanjima mladih, a koji će imati ulogu dodatnog povezivanja lokalne vlasti i mladih. Npr., savjetodavni odbor mladih može donositi odluke o raspoređivanju finansijskih sredstava lokalne zajednice za projekte za mlade. Članovi SOM-a su mladi s iskustvom u omladinskom sektoru, najčešće predstavnici omladinskih udruženja, nevladinih organizacija koje se bave pitanjima mladih ili ustanova od značaja za mlade.

Finansijska podrška vijećima mladih i savjetodavnim odborima, te projektima udruženja mladih i neformalnih grupa mladih.

Podržavaju li aktuelne vladajuće stranke učešće mladih u društvenom životu?

Podrška vlasti učešću mladih u BiH u najmanju ruku može se okarakterizirati vrlo slabom, koja ne zadovoljava ni minimum stvarnih potreba ni zakonskih obaveza. Institucionalni mehanizmi za uključivanje mladih u društveni život i proces donošenja odluka, koji su predviđeni zakonima o mladima, nisu zaživjeli ni nakon dugog niza godina otkako su spomenuti zakoni stupili na snagu. Ti mehanizmi jesu: službenik za mlade u lokalnoj zajednici, kompetentan za rad s mladima, centri za mlade, kao poligoni za razvoj aktivizma mladih, komisija za mlade pri općinskom vijeću / skupštini koja ima zadatak inicirati kvalitetna rješenja za mlade, posebne budžetske stavke za mlade koje garantiraju da briga o mladima nije isprazna neutemeljena priča i osiguravaju transparentnost predviđenih sredstava, strategije prema mladima kao dokumenti koji osiguravaju da briga o mladima bude strateški usmjerena i fokusirana na konkretne rezultate, vijeća mladih / omladinski savjeti kao predstavnička tijela mladih i legalan i legitiman sagovornik vlastima u oblasti mladih, savjetodavni odbori pri kabinetima čelnih ljudi lokalnih zajednica, te drugi mehanizmi koji su prepoznati zakonima ili su primjeri dobre prakse razvijenih zemalja.

Statistike kažu sljedeće: 69% lokalnih zajednica u BiH imaju službenika za mlade, ali tek 17% tih službenika jesu zasebne pozicije, odnosno bave se isključivo mladima, dok su ostale pozicije pridružene – službenicima se u okviru postojećeg referata dodaju „i mladi’’. U 86% općinskih vijeća / skupština postoje komisije za mlade, ali više od 50% tih komisija nije funkcionalno. Tek u svakoj petoj općini postoji savjetodavno tijelo mladih pri kabinetu načelnika. Poseban budžet za mlade uopće ne postoji u 41% općina, a i tamo gdje postoji uglavnom je mizeran. Gotovo polovina općina (43%) uopće nema kriterija za dodjelu sredstava namijenjenih mladima. Svaka treća općina ne raspisuje javne pozive za raspodjelu tih sredstava, što čitav proces čini nedovoljno transparentnim i konkurentnim. Najvažniji dokument za razvoj mladih, strategije prema mladima, koje bi se morale temeljiti na anketama i istraživanjima o problemima i potrebama mladih i sadržavati konkretna rješenja za te probleme, s definiranim svim potrebnim koracima za implementaciju rješenja, postoje u 59% općina. Međutim, ti strateški dokumenti najčešće ostaju neprovedeni, što zbog nemara nadležne vlasti što zbog, vrlo često, neprovodivosti tih dokumenata koja se nerijetko prepisuju, a ne zasnivaju na stvarnim potrebama mladih određene lokalne zajednice. Tamo gdje su donesene strategije i provedene, najčešće se nije uradila procjena učinka provedenih mjera, kako bi se naredni koraci mogli revidirati i poboljšati. Vijeća mladih (FBiH) ili omladinski savjeti (RS), predstavnička tijela mladih, ne postoje u više od 50% lokalnih zajednica, iako postoje dobri preduvjeti za njihovo osnivanje, s obzirom na to da u 91% lokalnih zajednica postoji aktivno makar jedno udruženje mladih. Međutim, izostaje poticaj i podrška lokalnih vlasti za institucionalno organiziranje mladih. Manje od 20% postojećih predstavničkih tijela mladih ima punu i konkretnu podršku od lokalne zajednice: osiguran prostor za rad, osigurana osnovna sredstva za rad, osiguranu budžetsku stavku za osnovno funkcioniranje, punopravna uključenost u komisije općinskih vijeća, učešće u radnim tijelima za izradu strateških dokumenata za mlade i dr. Ne postoji nezavisno tijelo koje bi vršilo nadzor i procjenu rada samih vijeća mladih, ali ni otvorenost predstavnika vlasti ka saradnji s vijećima mladih. Ne postoji kontrola utjecaja političkih partija na vijeća mladih, što je suprotno Zakonu o mladima FBiH. Institucionalni dijalog mladih i vlasti, koji je planiran da bude ostvaren kroz formiranje vijeća mladih, još uvijek nije postignut u zadovoljavajućoj mjeri, jer mladi još uvijek nisu prepoznati kao ravnopravni partneri od predstavnika vlasti.

Funkcionalni prostori za mlade, poznatiji kao omladinski centri, koji bi trebali imati višestruku namjenu (neformalna edukacija, biznis inkubatori, informiranje, organiziranje i dr.) prava su rijetkost u BiH.

Gdje nas je dovela takva politika? Koje su razmjere problema?

Kada izostanu institucionalni mehanizmi brige o mladima, mladi ostaju nezbrinuti, prepušteni sami sebi, bez podrške, prepušteni ulici, kladionici, kafani, raznim vrstama manipulacija i opasnosti. Ukratko, mladi ljudi bivaju izloženi riziku, individualno, što dugoročno za cijelo društvo čini štetu koju je teško sanirati. Nezaposleni23, a uz to i društveno neangažirani mladi postaju trajna pasivna kategorija stanovništva koja postaje teret zajednici u najširem smislu riječi: i ekonomski, i socijalni, i sigurnosni.

Društveno isključeni i politički dovoljno neopismenjeni mladi ljudi svoje nezadovoljstvo teško mogu artikulirati u duhu uobičajenih demokratskih procedura, već svoj bijes, neminovno je, iskazat će na ulici. Ilustrativan primjer toj pojavi jesu protesti koji se od početka februara 2014. g. održavaju širom BiH, a koje su u pojedinim gradovima obilježile i pojave nasilja prema objektima institucija vlasti. Jednostavno, u mlade, u njihov razvoj i zbrinjavanje, ali i njihovu građansku edukaciju na vrijeme se nije ulagalo i dešavanja kojima smo bili svjedoci jesu posljedica dugogodišnjeg nemara vlasti prema mladima.
Šta kažu službeni podaci o položaju mladih u kontekstu njihovog društvenog učešća?

Svaka druga mlada osoba u FBiH je nezainteresirana za politiku.
Od postotka mladih koje politika zanima najviše je onih koje zanima politika u BiH, a politika na nivou EU zanimljiva je za 30% mladih.24 Mladi iz grupe mlađih učesnika, iako su svjesni značaja učešća mladih u politici, sami nisu politički angažirani niti imaju povjerenja u cjelokupan politički sistem zemlje. Smatraju da su sve stranke korumpirane i ne pronalaze političku opciju koja bi im odgovarala. Iskazuju interes za učešćem u politici, ali „ako bi se pojavila stranka u kojoj se pronalaze’’. Ova grupa mladih ne posmatra kritički političke platforme i planove pojedinih političkih stranaka, nego ima kolektivno negativno mišljenje o politici i političarima općenito. Stariji učesnici nešto pažljivije prate rad političara, ali većinom nisu politički angažirani. Kao razlog također navode potpuno nepovjerenje u političare i nepostojanje političke opcije s čijim idejama bi se složili. Na izborima su glasali, ali često zato „da im neko ne uzme glas ili da ponište listić’’. Mladi koji su se pokušali politički angažirati navode kako im je to bilo razočaravajuće iskustvo, „da im donosi više zla nego dobrog’’. Aktivni mladi više su zainteresirani za politiku. Jedna od održanih fokusnih grupa bila je sačinjena isključivo od mladih koji su aktivni u različitim organizacijama civilnog društva. Ova grupa mladih pokazuje značajno više informiranosti o politici i zainteresiranosti za politiku, politički su više angažirani i prate programe stranaka.

Učešće u izborima
Analizom izlaznosti na protekle lokalne izbore u BiH održane 7. oktobra 2012. zaključeno je da su mladi izašli u procentu od 54.6%, preciznije: 334.215 mladih ostvarilo je pravo glasa, od ukupnog broja mladih glasača na izborima (612.527). S 21% biračkog tijela mladi bi mogli donijeti značajne promjene u rezultatima izbornih procesa. Međutim, mladi još uvijek ne glasaju punim kapacitetom, uglavnom zbog uvjerenja da svojim glasom ne mogu ništa promijeniti ili zbog toga što ne znaju kojoj političkoj opciji da daju povjerenje. No, zainteresiranost mladih za izlazak na izbore raste, 70% mladih odgovara kako bi izašli na izbore ukoliko bi se oni održali sljedeće sedmice.

Utjecaj na donošenje odluka
Mladi ne vjeruju kako mogu značajno utjecati na donošenje političkih odluka o pitanjima koja se za njih vežu. Od načina na koje mladi pojedinac može utjecati na donošenje odluka najmanje efikasnim smatraju lično kontaktiranje političara, to jest onih koji odlučuju, zatim učestvovanje u javnim demonstracijama, te rad u političkoj stranci i potpisivanje peticija, dok su rad u nevladinim organizacijama i glasanje na izborima nešto pozitivnije ocijenjeni. Rezultat toga što mladi ne vjeruju da svojim učešćem mogu donijeti promjene ogleda se i u niskom postotku mladih koji su u posljednjih 12 mjeseci ispoljili neki od oblika aktivnog učešća – nepovjerenje u politiku i činjenica da ih aktuelna politika ozbiljno ne shvata čini direktnu pasivizaciju mladih ljudi. Postavlja se opravdano pitanje: je li ignoriranje mladih ljudi smišljeni i projicirani politički mehanizam za pasivizaciju mladih, jer pasivni mladi ne predstavljaju politički korektiv i podložni su lakoj političkoj manipulaciji?

Mladi se osjećaju politički ignoriranim
Mladi imaju potrebu da ih se pita za mišljenje, barem kada se odlučuje o stvarima koje ih se direktno dotiču ili o pitanjima u lokalnoj zajednici, ali u istraživanjima navode kako ih „niko ne pita’’25. Nisu dovoljno informirani o načinima i mogućnostima učešća u donošenju odluka. Ne prisustvuju javnim raspravama, tribinama, otvorenim sjednicama općinskog / gradskog vijeća, niti im je takav vid građanskog učešća blizak, jer im je nedovoljno poznat.

Mladi najviše slobodnog vremena provode kući
Najviše slobodnog vremena mladi provode pomažući roditeljima u kućanskim poslovima, odlazeći u kupovinu i pomažući roditeljima. Na odlaske u kino ili pozorište mladi troše najmanje slobodnog vremena, 75% ih nije išlo u kino u posljednjih mjesec dana. 12% mladih iz gradskih sredina i 9% mladih iz vangradskih sredina u proteklih mjesec dana je najmanje tri do pet puta sedmično ili svaki dan posjećivalo kladionice / kockarnice. Uz boravak u kući, aktivnosti na koje mladi dnevno potroše najviše slobodnog vremena su boravak u kafiću, gledanje televizije i šetanje.

Raspodjela sredstava netransparentna je i bez strateškog usmjerenja
Postojeća raspodjela sredstava ostvaruje se kroz netransparentan proces i postoji upitnost kriterija prilikom ocjenjivanja projekata za mlade i dodjele finansijskih sredstava na svim nivoima. Proces konkurisanja i odlučivanja o finansiranjuodređenih projekata često nije transparentan, te ne postoje jasni kriteriji dodjele sredstava koji bi pratili adekvatan sistem bodovanja. Neprecizni rokovi kod dodjele javnih sredstava negativno utječu na planiranje i razvoj projekata mladih. Često se javni pozivi otvaraju sredinom ili krajem godine ili za projekte čija je implementacija predviđena u tekućoj godini. Nedostaju analize uspješnosti potrošnje sredstava i učinaka, tzv. analiza cost-benefit, kao i izvještavanje, ne samo finansijsko već i narativno.

Ne postoji kontrola niti standardi u radu s mladima
Problem i rizik jeste i nepostojanje standarda u radu s mladima, kao i nepostojanje mehanizama osiguranja kvalitete rada, odnosno certificiranja onih koji tu aktivnost obavljaju. Nije kreirana jedinstvena baza podataka o institucijama i organizacijama koje se bave problematikom mladih u FBiH, što otvara mogućnost za različite vrste zloupotrebe i manipulacije. Postojeći službenici za mlade često nisu prošli adekvatnu obuku za rad s mladima.

Šta M1 Prava za mlade želi napraviti?

ŽELIMO AKTIVNE, A NE PASIVNE MLADE.
Želimo se sistemski boriti protiv društvene isključenosti mladih ljudi, te pošasti današnjeg bh. društva, koje ima nesagledive posljedice kako za mlade tako i za društvo u cjelini.

ŽELIMO VIDJETI MLADE U SISTEMIMA ODLUČIVANJA.
Želimo osigurati mladima da budu kreatori politike koja uređuje njihove živote, a ne njeni pasivni posmatrači, jer mladi najbolje znaju probleme s kojima se susreću i potrebe koje imaju.

NE ŽELIMO MLADE PREPUŠTENE ULICI, KAFANI I KLADIONICI.
Želimo zaposlene i angažirane mlade, jer njihov radni angažman preduvjet je za njihovu društvenu aktivnost. Želimo mlade u bibliotekama, pozorištima, omladinskim centrima, na mjestima koja omogućavanju njihov zdrav razvoj, a ne u mjestima u kojima su izloženi višestranom riziku.

ŽELIMO FOKUS S DOMOVA NARODA PREBACITI NA DOMOVE MLADIH.
Želimo mladima predočiti politiku u najboljem svjetlu, onakvom kakva bi trebala da bude, politiku koja na terenu rješava njihove konkretne probleme, a ne politiku nedodirljivih institucija koje, krijući se iza „viših ciljeva’’, rade za sebe, a ne za narod, posebno ne za mlade ljude.

ŽELIMO MLADIMA UČINITI POLITIKU LJEPŠOM – DA NE BJEŽE OD NJE VEĆ DA SE U NJU UKLJUČUJU.
Želimo promovirati značaj politike za svakog pojedinca, mladu osobu, kao uvjet za poboljšanje njegovog životnog
standarda, kao mehanizam za upravljanje životnim standardom.

ŽELIMO POKAZATI DA POLITIČKI AKTIVIZAM NE ZNAČI PRIMARNO SLIJEPU STRANAČKU POSLUŠNOST.
Želimo mlade ljude, bez obzira na političko opredjeljenje ili političko neopredjeljenje, uključiti u društveni i politički život, time im dokazujući da se politikom može baviti i izvan stranačkih okova koje često, zbog vlastitog uskostranačkog interesa, zaustavljaju dobre ideje i rješenja.

ŽELIMO PRAVOVREMENU PRIPREMU NOVIH GENERACIJA ZA PREUZIMANJE POLITIČKIH FUNKCIJA.
Želimo uključiti mlade u procese donošenja odluka, da ih se konsultira za sva pitanja koja se na njih odnose, na svim nivoima vlasti u BiH, kako bi se pravovremeno pripremili za neophodni proces cjeloživotnog učešća u društveno- političkom životu, kako bi ne samo naučili neophodne procedure donošenja odluka već i stekli potrebno samopouzdanje i naviku da se bore za svoja prava.

I drugi kažu da to žele, ali očito ne znaju kako to napraviti! Zna li M1?

Smatramo da ključ problema nije samo u neznanju političkih prethodnika, već prvenstveno u nedostatku političke volje za rješavanje problema društvene isključenosti mladih u BiH. M1, pored toga što ima političku volju za sistemsko rješavanje ovog problema, sumirao je nekoliko rješenja koja bi bila konkretan odgovor na ključne probleme društvene isključenosti i nedovoljne političke pismenosti mladih u BiH. M1 će preduzeti sljedeće mjere:

Primjena Zakona o mladima FBiH i Zakona o omladinskom organiziranju u RS-u, koji uređuju učešće mladih i podršku mladima u aktivnostima od javnog značaja, kako bi utjecaj mladih na odlučivanje i javne politike postao sastavni dio politika prema mladima. Također, donijet ćemo Zakon o mladima Brčko Distrikta, koji već godinama stoji pripremljen, ali ga nadležne vlasti ne usvajaju. Osigurat ćemo da svi nivoi vlasti pravilno i kvalitetno provode zakone o mladima, promoviranjem kako važnosti implementacije zakonskih rješenja tako i posljedice neimplementacije, sadržane u kaznenim odredbama zakona. Posebnu pažnju posvetit ćemo implementaciji zakonskih odredbi koje se odnose na imenovanja i obuke službenika za mlade u lokalnim zajednicama, uspostavu posebnih budžetskih stavki za mlade, otvaranju centara za mlade, izradi i provedbi strategija prema mladima / omladinskih politika utemeljenim na istraživanjima i uz puno učešće predstavnika mladih, učešću mladih u radnim tijelima izvršne i zakonodavne vlasti i dr.
Pružit ćemo hitnu i konkretnu podršku, informativnu, savjetodavnu i finansijsku, za što brže formiranje vijeća mladih FBiH, podržati cjelokupnu strukturu vijeća mladih u FBiH i omladinskih savjeta u RS-u, kako bi mladi dobili svog legitimnog nevladinog predstavnika a vlast legitimnog partnera u pregovaranju o mjerama za poboljšanje položaja mladih. Uz usku saradnju s Komisijom za koordinaciju pitanja mladih u BiH podržat ćemo formiranje krovnog predstavničkog tijela mladih BiH, s ciljem što boljeg predstavljanja mladih na međunarodnom nivou.
Podržat ćemo neophodnu trajnu predstavničku strukturu mladih, vijeća mladih i omladinske savjete, koji pružaju mogućnosti mladima da podnose prijedloge lokalnim i regionalnim vlastima, omogućavaju vlastima da se dogovaraju s mladima o pojedinačnim pitanjima, osiguravaju forume na kojima se razvijaju, nadziru i ocjenjuju projekti u koje su uključeni mladi, omogućavaju učešće mladih u savjetodavnim tijelima lokalnih i regionalnih vlasti i dr. Da bi efikasno funkcionirale, institucionalne strukture učešća mladih zahtijevaju sredstva i podršku. U tom cilju, podržat ćemo lokalne i regionalne vlasti da takvim strukturama osiguraju prostor, finansijska sredstva i materijalnu podršku potrebnu za njihov nesmetan i efikasan rad. Osiguravanje budžetske podrške sredstava ne sprječava omladinske strukture da traže dodatnu finansijsku i materijalnu podršku iz drugih izvora.
Osigurat ćemo javne prostore za mlade (centre za mlade) na nivou lokalnih samouprava i regionalnih centara: više od 150 novih centara za mlade u BiH. Pružit ćemo podršku lokalnim samoupravama da omoguće stvaranje odgovarajućih prostora za mlade. U uskoj saradnji s lokalnim samoupravama, osigurat ćemo održivost ovih centara, učešće mladih u rukovođenju tim centrima, kao i neophodnu obuku osoblja.
Uspostavit ćemo precizne kriterije, uz osiguravanje pune transparentnosti od nosilaca vlasti te konkurentnosti svih omladinskih organizacija pri odabiru i finansiranju projekata, koji će se finansirati na temelju usaglašenosti s određenom politikom prema mladima i istraživanju, te učešća mladih u odlučivanju i kreiranju prioriteta. Osigurat ćemo veća finansijska sredstva za rad i projekte udruženja mladih, s transparentnim javnim pozivima uz učešće mladih u odlučivanju o raspodjeli tih sredstava. Kriteriji će sadržavati sljedeće: da se raspisuju javni pozivi za sve grantove predviđene za mlade, kako bi se postigla transparentnost procesa i konkurentnost svih aplikanata; da prednost prilikom dodjele sredstava namijenjenih mladima imaju omladinske organizacije, odnosno udruženja mladih, registrirana i evidentirana u skladu sa zakonskom regulativom o udruživanju mladih, s ciljem jačanja omladinskog sektora kao nosioca aktivnosti, te bolje kontrole utroška, ali da se predvide određeni grantovi i za neformalne grupe mladih; da su dostavljeni projekti isključivo usmjereni na mlade od 15 do 30 godina starosti, uvjetno do 35 godina, u skladu sa zakonima o mladima; da se prilikom utvrđivanja kriterija za dodjelu sredstava u obzir uzmu strateški ciljevi institucije u oblastima mladih koje su predviđene zakonima; da prilikom određivanja prioriteta finansiranja, u skladu s prethodnom preporukom, budu konsultirana predstavnička tijela mladih (vijeća / savjeti); da u komisijama za odabir projekata učestvuju legitimni predstavnici mladih, koje delegiraju predstavnička tijela mladih, s ciljem direktnog učešća predstavnika predmetne kategorije u procesu odlučivanja, te stručna lica iz oblasti koja se finansira; da se u eliminatorne kriterije za odabir projekata za finansiranje uvrsti obavezno dostavljanje izvještaja o provedenim aktivnostima, ukoliko je aplikant prethodno bio korisnik sredstava ministarstava; da se u eliminatorne kriterije uvrsti obavezno dostavljanje dokaza o vođenju poslovnih knjiga u skladu sa zakonom; da projektna aplikacija sadrži precizne planove aktivnosti, s jasnim projektnim ciljevima, te da su očekivani rezultati mjerljivi i ostvarivi, kako bi se omogućilo praćenje i provjera učinkovitosti projekta od nadležnih tijela; da se prilikom odabira projekata kao prednost uzimaju u obzir marginalizirane grupe iz reda mladih ili da se precizira procent sredstava koja će biti usmjerena toj kategoriji; da se u slučaju odbijanja projekta aplikantu dostavi obrazloženje za odbijanje; da se potpisuju ugovori s korisnicima granta, kao sigurnosni korak za preduzimanje mjera u slučaju nepoštivanja preuzetih obaveza odobrenim sredstvima za provođenje projekta; da tijela / komisije nadležne za nadzor utroška sredstava uzimaju uvid u implementaciju projekta i na terenu, a ne isključivo na temelju dostavljene dokumentacije korisnika grantova.
Obogatit ćemo nastavne planove i programe u školama i fakultetima, kao i metodologiju u osnovnim i srednjim školama tzv. „građanskim obrazovanjem’’, koje će razvijati vještine mladih i njihov preduzetnički duh, kritičko razmišljanje, vještine prezentacije i govorništva, javno zagovaranje i dr. – sve što je uvjet za aktivno učešće mladih u društvu i pripremu za učešće u političkom životu. S obzirom na nedostatak ljudskih resursa, u pripremi tih izmjena nastavnih planova i programa uključit ćemo i organizacije koje rade s mladima i imaju iskustva u toj oblasti, te osigurati potrebnu obuku nastavnika i pedagoga. Omogućit ćemo razvoj vršnjačke edukacije kao modela za uključivanje mladih, osiguravajući sve potrebne mehanizme i resurse za rad vršnjačkih edukatora i trenera u školama i lokalnim zajednicama.
Popularizirat ćemo aktivizam mladih i njihovo učestvovanje u društvu, posebno kroz njima dostupne: društvene mreže, javne elektronske medije, radijske i TV-emisije, ulagati u omladinske magazine i njihovu online distribuciju radi lakše dostupnosti, zatim u određena takmičenja u pojedinim oblastima aktivizma (npr., konkurs za najbolji projekt mladih, projekt vijeća učenika u određenoj oblasti i sl.)
Programski ćemo stimulirati i promovirati angažman mladih u nevladinim udruženjima, ali i u privrednim subjektima (ne samo u formi poslovnog angažmana) i političkim organizacijama. Dodatno, uspostavit ćemo kriterij da bavljenje društvenim aktivizmom i omladinskim organiziranjem ima prednost, priznatu i evidentiranu, pri zapošljavanju u javnu službu.
Uspostavit ćemo standarde u oblasti rada s mladima, osigurati željeni kvalitet u toj oblasti. Insistirat ćemo da se, neophodnom preraspodjelom i edukacijom, a ne novim zapošljavanjima (izuzev ako nije neophodno), osigura postojanje educiranog službenika za mlade u svim institucijama i na svim nivoima vlasti. Programski ćemo stimulirati uspostavljanje programa izučavanja teme rada s mladima na određenim fakultetima društvenog smjera.
Kao platformu za donošenje bilo koje politike koja se odnosi na mlade ljude, pitat ćemo mlade – provest ćemo istraživanja o njihovim problemima i potrebama. Osigurati zakonsko pravo predstavnicima mladih da punopravno učestvuju u radnim tijelima parlamenata / skupština, tj. komisijama za mlade na svim nivoima vlasti, te direktno u radnim grupama za pripremu tih politika, ali i kao implementatore dijela planiranih mjera.

PRIDRUŽI SE

Top Insights

Vijesti.ba : Mlade postaviti u vrh prioriteta institucija vlasti

Samir Beharić: Kad političari progovore, znanje zanijemi